Kako se ne bi morali pozdraviti s omiljenim zelenim ljepoticama donosimo vam vodič za zalijevanje sobnih biljaka.
Odmah idi na:
- Zašto biljke trebaju vodu?
- Koliko vode treba biljkama?
- Kako zalijevati?
- Voda iz vodovoda ili kišnica?
- Kako riješiti probleme sa zalijevanjem?
- Ne zanemarujte vlažnost zraka
Zalijevanje je najvažniji čimbenik uzgoja sobnih biljaka. Bez vode nema života, ali ga nema ni u previše vode. Jedna od najvećih zabluda je da nam biljke odumiru zbog nedovoljno vode. Najčešće se zapravo događa da ugibaju zbog pretjeranog zalijevanja i truljenja korijena.
ZAŠTO BILJKE TREBAJU VODU?
Putem vode se prenose mineralne soli, šećer i svi ostali sastojci u sve dijelove biljke. Kada je biljka zdrava, prima vodu putem korijenja iz supstrata. Što brže biljke rastu, trebat će im više vode i minerala. Voda se izlučuje iz biljke u obliku pare putem šupljina na listovima – hidatoda.
KOLIKO VODE TREBA BILJKAMA?
Kako stječemo iskustvo u uzgoju biljaka, lakše prepoznajemo koja biljka treba koliko vode, ali za početak je dobro slijediti neka osnovna pravila:
Pravila:
- Biljke trebaju najviše vode u periodu intenzivnog rasta, u proljeće i ljeto, a posebno prilikom cvjetanja. Tijekom perioda mirovanja, u jesen i zimu, trebaju manje vode i rjeđe ih se zalijeva
- Biljke čiji korijeni u potpunosti ispunjavaju teglicu trebaju više vode nego biljke koje su slabije ukorijenjene
- Različite vrste supstrata trebaju različitu količinu vode. Tresetni supstrat upija veću količinu vode i sporije se suši pa se zalijeva rjeđe od drugih supstrata. Za ostale supstrate preporuka je učestalije zalijevanje s manje vode
- Biljke koje brže rastu i koje imaju brojnije listove ili velike listove trebaju više vode i potrebno ih je zalijevati češće
- Biljke koje imaju velike tegle zalijevamo rjeđe od biljaka u malim teglama. Obratite pozornost na materijal – glinene tegle treba zalijevati češće nego plastične, jer je glina porozna i oduzima vodu iz supstrata
- Kada je viša temperatura i izraženija svjetlost raste potreba za vodom, a posebno ako je uz to i zrak u prostoru suh
- Biljke je bolje zalijevati ujutro jer se tijekom dana penje temperatura u prostoru i crpe vodu. Ako ih zalijemo navečer cijelu noć stajat će u vodi, a to uzrokuje truljenje korijena
Kako provjeriti treba li biljka vodu:
Uobičajeno zalijevanje radi se kada je zemlja sasvim suha. Provjeravano tako što prstom popipamo zemlju. Stavite prst u zemlju otprilike do kraja nokta i ako je u potpunosti suh, tada je vrijeme za zalijevanje.
Možemo provjeriti i laganim kuckanjem po tegli – ako je zvuk čist znači da je u posudi dosta zraka i treba zalijevanje. Tup zvuk znači da je dovoljno vlage. Možete vlagu provjeriti i podizanjem tegle – ako je lagana, biljka vjerojatno treba vode – pazite jer ova metoda nije najpouzdanije (glinene tegle su teže od plastičnih). Također, nije jednostavno dignuti veliku teglu pa je metoda provjeravanja zemlje prstima ipak najučinkovitija.
Ako smo ustvrdili da je biljka žedna zalijevamo tako da se posuda napuni vodom, a nakon što supstrat upije dovoljno vode ostatak izbacimo iz posude.
Biljke koje zahtijevaju stalnu vlagu, primjerice maranta, treba češće kontrolirati i oprezno zalijevati. Iako vole vlagu ne podnose višak vode pa se zalijevaju često, ali nikada preobilno.
KAKO ZALIJEVATI?
Najčešće se zalijeva poljevačom – kantom s izduženim kljunom. Njome se zalijeva direktno u supstrat i nakon zalijevanja potrebno je pričekati neko vrijeme. Ako je nakon toga prisutna voda na dnu tegle, izlite ju.
Kod nekih biljaka su listovi osjetljivi na močenje, primjerice Afrička ljubičica i Ciklama. Ako im se listovi i stabljike prskaju na lišću može doći do pojave mrlja i plijesni. Zato se kod takvih biljaka zalijeva u podložak ili na način da se cijelu posudu s cvijetom do ruba uroni u vodu. Nakon što supstrat upije vodu posuda se izvadi i cijedi neko vrijeme te naposlijetku vraća na mjesto.
Na poseban se način zalijevaju biljke iz porodice bromelija – radi se uobičajeno zalijevanje supstrata, a za najbolje rezultate zalijeva se i u lijevak u sredini cvijeta, odnosno srednju čašku listova. Za to je najbolje koristiti meku vodu ili kišnicu.
VODA IZ VODOVODA ILI KIŠNICA?
Voda iz vodovoda zna biti poprilično tvrda, ali većini sobnog cvijeća to neće smetati. Ipak, tvrda voda s dosta kalcija ne odgovara biljkama kao što su erika, bromelija, anturij i tilandsija.
Ako trebamo meku vodu možemo skupljati kišnicu ili jednostavno prokuhati vodu iz vodovoda prije zalijevanja – naravno pustiti je nakon kuhanja da dođe na sobnu temperaturu!
Ako vodu iz vodovoda koristite za prskanje, vjerojatno će na listovima vaših zelenih ljubimica ostati sive mrlje – to je talog od kalcija iz vode i jednostavno se može maknuti brisanjem listova.
KAKO RIJEŠITI PROBLEME SA ZALIJEVANJEM?
Pretjerano zalijevanje
Najveći problem pretjeranog zalijevanja je truljenje korijena. Naravno da ne provjeravamo korijenje biljaka svako malo, ali signal truljenja su nam listovi biljke koji su krenuli venuti. Kada zalijemo previše, biljka dugo vremena stoji u hladnoj vodi, što sprječava da kisik dođe do korijena i nastupa truljenje.
Kako bismo otkrili trune li korijenje, moramo biljku izvaditi iz posude i provjeriti je li korijenje poprimilo smeđu boju. Osim boje, znak za uzbunu je lako odvajanje korijena i ljepljivost pod prstima. Kako bi spasili našu biljku trebamo odstraniti sve trule dijelove korijena. Zdrave trebamo osušiti i presaditi u novi supstrat.
Nedovoljno zalijevanje
Nekada se supstrat može osušiti i stisnuti te odvojiti od rubova posude. U tom slučaju prilikom zalijevanja voda se slije niz rubove i ne dolazi do cijelog korijena. Kako bi riješili problem potrebno je cijelu posudu uroniti u vodu do ruba.
Kada se supstrat nije odvojio od rubova, ali se voda zadržava na vrhu supstrata, površinski sloj je jako zbijen i treba ga rahliti. To se radi pomoću grabljica ili lopatice i nakon toga se posuda do ruba uranja u vodu, s postupkom cijeđenja nakon.
NE ZANEMARUJTE VLAŽNOST ZRAKA
Većina sobnih biljaka je tropskog porijekla i za pravilan rast zahtijevaju vlagu. Najveća opasnost pri tome su im vrući radijatori u sezoni grijanja. Na jake izvore topline posebno je osjetljiva kalateja, kaladija, maranta, fikus benjamin, lirasti fikus, paprati i većina sobnih biljaka s cvjetovima.
Postoji nekoliko metoda kojima ćete im osigurati dovoljnu vlažnost zraka:
- Ako uopće nemate vremena brinuti se o vlažnosti zraka, dobro je grupirati biljke jer što su bliže, bolje čuvaju vlagu u zraku. Nemojte ih staviti preblizu kako seeventualna oboljenja ne bi proširila na sve teglice.
- Najjednostavnije je korištenje raspršivača, a najviše odgovara lisnatim biljkama. Treba koristiti meku vodu i paziti da ne bude previše hladna kako ne bi šokirali biljke. Najpraktičnije su plastične prskalice za vodu, poput one iz Ikee, jer obično u njih stane veća količina vode, a najčešće dolaze i s regulatorom za prskanje.
- Cvatućim sobnim biljkama bolje je vlagu osigurati na drugačiji način, primjerice stavljanjem tegle s cvijećem na vlažnim kamenčićima ili na obrnutom podlošku uronjenom u veći podložak s vodom. Na taj način se biljke nalaze u vlažnom okruženju, a korijen nije u direktnom doticaju s vodom i neće doći do truljenja.
- Dobra je i metoda dvostruke sadnje, tj. stavljanja tegle u veću teglu ispunjenu vlažnim tresetom. Voda iz treseta isparava i drži zrak vlažnim, a istovremeno korijenje može upiti vode koliko mu treba.
Posljednje, ali zasigurno najjednostavnije rješenje je odabrati biljke kojima nije potrebna tolika vlaga – brojne su biljke koje dobro podnose suhi zrak, a među njima su i zeleni ljiljan, bromelije, difenbahija, fikus gumijevac, ljiljan mira i neke vrste filodendrona i sobnih palmi.
Izvori:
Sobno i balkonsko cvijeće. K. Karlović, N. Pagliarini, A. Vrdoljak, I. Vršek. Zagreb: Gospodarski list, 1999.
Biljke u stanu i na balkonu 1. / prijevod Tatjana Šomaz. Split: Marjan tisak, 2007.