Zlatni puzavac je iznimno zabavna biljka čiji izgled birate sami – ako želite tamnozelene listove, držite ga u sjeni, a za zlatno-žute šare pružite mu puno svjetla. Vi odlučujete!
Odmah idi na:
- Uzgoj u proljeće i ljeto
- Uzgoj u jesen i zimu
- Razmnožavanje
- Korisni savjeti
- Utjecaj na zdravlje
- Kućni ljubimci
Zlatni puzavac je biljka penjačica koja se obavija oko stupova ili po drugim potpornjima. Često se koristi i kao viseća biljka. Ima kožnate, tamnozelene listove srcolikog oblika. Sličan je Filodendronu jer su međusobno srodni, ali zlatnog puzavca razlikuju listovi prošarani zlatnom bojom – otuda i naziv.
Ima cvjetove, ali su vrlo rijetki i javljaju se krajem ljeta. S time da oni koji se uzgajaju u zatvorenom prostoru najčešće uopće ne cvjetaju. U prirodnom okruženju se penje pomoću vitica po kori drveća. U stanovima može rasti u običnoj ili visećoj tegli, o čemu ovisi hoće li se penjati ili padati. Kada ga pustimo da pada, njegovi izdanci slobodno vise prema dolje. Ako mu damo oslonac, penjat će se uz njega.
Uzgoj u proljeće i ljeto
Zlatni puzavac presađuje se svakog proljeća u ožujku ili travnju. Odgovara mu kiseli supstrat. Za idealan supstrat treba pomiješati treset, lisnati kompost i pijesak u jednakom omjeru. Na dno posude treba staviti drenažni sloj, najbolje od glinenih crjepića. Ako ćemo pustiti zlatni puzavac da se penje, dobro je omotati oslonac/šipku mahovinom.
Ljeti podnosi temperature do 28 stupnjeva. Ako želimo da listovi budu više prošarani zlatnim šarama, moramo ga staviti na dobro osvjetljeno mjesto, ali ne i na izravnu sunčevu svjetlost. Ako ga držimo u sjeni, listovi će biti tamniji, s malo zlatnih šara ili u potpunosti bez njih.
Biljka treba obilno zalijevanje, ali između dva zalijevanja dobro je pustiti da se supstrat osuši. Prihrana je potrebna od ožujka do listopada, svakih tjedan do dva, a koristi se gnojivo za lisnate biljke. Budući da voli vlažan zrak, dobro je nekoliko puta tjedno prskati listove – paziti da voda bude bliska sobnoj temperaturi, jer voda iz vodovoda zna biti hladna i šokirati Zlatnog puzavca. Prskati treba ujutro ili navečer.
Uzgoj u jesen i zimu
Zeleni ljiljan nije ljubitelj pretjerano niske temperature pa zimi treba paziti da se ona ne spušta ispod 13 stupnjeva. Odgovara mu jasna svjetlost, ali difuzna – može biti na direktnom svjetlu ako ono do njega dolazi kroz zavjese.
Zalijevanje je slično kao i ljeti, kada se supstrat osuši – naravno, zimi će se to događati rjeđe nego u toplim mjesecima pa će periodi između zalijevanja biti dulji. Zeleni puzavac i zimi pušta nove listove pa mu je obilno zalijevanje potrebno tijekom cijele godine. Od studenog do veljače dovoljna je prihrana jednom mjesečno.
Prskanje nije potrebno u tolikoj mjeri kao ljeti, ali je dobro prskati ako se biljka nalazi na suhom zraku – na taj ćemo način povećati vlažnost zraka i održavati čistoću listova kako se ne bi zatvorile pore.
Ne voli propuh pa ga treba dobro zaštititi.
Razmnožavanje
Mladi Zlatni puzavci uzgajaju se u ožujku i travnju reznicama izdanaka.
Može se razmnožavati na način da s jedne grane razdvojimo sve listove. To radimo tako da svaki list oštrim škarama režemo po centimetar od grane sa svake strane lista. Dobit ćete pelcer u obliku položenog slova T. Pelcere treba staviti u čašu s vodom koja se povremeno mijenja i čuvati ih dok ne puste korijenje veličine oko 5cm. Tada su spremni za sadnju. Neće svi pustiti korijenje jednako brzo pa budite strpljivi – listovi bliže vrhu grane, odnosno mlađi listovi, brže puštaju korijenje nego stariji.
Može se razmnožavati i putem cijelog izdanka s nekoliko listova. Kada režete izdanke neka budu dugi 15-20cm. Pazite da to uvijek budu najnoviji izdanci s vrha biljke. Nakon toga se odsiječe nekoliko donjih listova i odreže pola gole stabljike. Reznica se stavlja u posudu sa supstratom s podupiračem, osloncem. Reznicu treba posaditi toliko duboko da supstrat dopire do prvih listova.
Korisni savjeti
Ako uočite smeđe fleke na listovima ili da su listovi krenuli žutjeti i opadati, znači da je biljka u pretjerano hladnoj prostoriji ili smo je preobilno zalili. Bolesne listove potrebno je odstraniti, biljku staviti na toplije mjesto te ju zalijevati samo kada se zemlja osuši.
Ako uočite da su vrhovi listova smeđi i smežurani, zrak u prostoru je presuh. U tom slučaju pomoći će redovito prskanje listova.
Ako primijetite da su rubovi lista smeđi, a na površini ostatka lista postoje smeđe fleke, najvjerojatnije se radi o nedovoljno zalijevanju – ovo se najčešće događa u intenzivnoj sezoni rasta, tijekom proljeća i ljeta. Dobro je da se supstrat osuši između dva zalijevanja, ali ne smije se osušiti i korijen biljke. U ovom slučaju zalijevajte redovitije, ali ne preobilno odjednom kako biljka ne bi doživjela novi šok.
Ukoliko se pojave zakovrčani i obješeni listovi, znači da stabljika trune. Uzrok ovom problemu je prehladan zrak za biljku. Zlatni puzavac jako je osjetljiv na nagli pad temperature, posebno ako je riječ o temperaturama ispod 10 stupnjeva. Nastojte biljku držati u prostoru s konstantnim održavanjem temperature.
Ako vaša biljka postane beživotna unatoč redovitoj njezi, vjerojatno je to znak da biljka treba više mjesta i potrebno ju je presaditi u veću teglicu. Najčešće ju je potrebno presaditi svake 2 do 3 godine.
Utjecaj na zdravlje
Zlatni puzavac je mnogima omiljena biljka jer čisti toksine iz zraka. Između ostalog preuzima iz zraka benzene i formaldehide koji se nalaze u dimu cigareta i čini ih bezopasnima pa je odličan izbor za domove pušača. Naravno, potrebno je jako puno Zlatnih puzavaca kako bi se u potpunosti ostvario ovaj efekt, ali i jedan čini pozitivnu razliku za naše zdravlje!
Osim toga, povećava vlažnost zraka, što je posebno važno u sezoni prehlade i gripe. Vlažniji zrak olakšava disanje, a i virusi se teže prenose putem vlažnoga zraka. Pogodan je za osobe koje pate od alergija, jer kombinacija ovlaživanja zraka i uklanjanja negativnih čestica pomaže alergičarima. Također, naša koža se ovako manje isušuje.
Volimo ga i zato što jako uspješno apsorbira CO2, a neka istraživanja pokazuju i da uspješno apsorbira ozon.
Kućni ljubimci
Zlatni puzavac opasan je za kućne ljubimce, ali samo u slučaju gutanja! Nije smrtonosan – do ovog ishoda bi moglo doći samo u slučaju da ljubimci pojedu cijelu biljku, što se neće dogoditi budući da je prvi prožvakani listić iritans i neće nastaviti s jedenjem!
Listovi sadrže kalcijeve oksalate koji će prilikom žvakanja i gutanja dovesti do iritacije usta i jezika te povraćanja. Stoga je pogodan za stanove s kućnim ljubimcima samo ako je smješten dalje od njihovog dosega.
Izvori:
Biljke u stanu i na balkonu 1. / prijevod Tatjana Šomaz. Split: Marjan tisak, 2007.
Enciklopedija sobnog bilja, Juergen Wolff / prijevod Tatjana Šormaz, Split Marjan tisak, 2008.